POVIJEST VATERPOLA U ĐAKOVU

21743521_1410526195735797_1139589990610303420_o
U Đakovo je 1952. godine izgrađen bazen, po ocjenama mnogih, u to vrijeme jedan od najljepših u Slavoniji. Kupalištu je dana još jedna funkcija – hlađenje vode iz obližnje termo elektrane. Bazen je bio 50 metara dug i 22? metara širok. Ubrzo nakon puštanja u rad kupališta, nametnula se ideja da se u Gradu osnuje plivački i vaterpolo klub. U to vrijeme i u drugim sredinama plivanje i vaterpolo bili su u jednom klubu, a ne svaki za sebe kao što je to danas.
U želji da se đakovačka sportska javnost zainteresira za do tada malo poznati sport u Gradu, organizirana je propagandna plivačka i vaterpolo utakmica između PK Mladost iz Zagreba i PK Omladinac iz Osijeka. Plivački i vaterpolo miting održan je 12. kolovoza 1952. godine. Prvi događaj na novo otvorenom kupalištu izazvao je veliki interes građana. Prisustvovalo mu je oko 1500 gledatelja. U plivanju Mladost je bila pobijedila Omladinac sa 64 : 61. I u vaterpolu su igrači zagrebačke Mladosti bili bolji. Pobijedili su s 4 : 1 (Glas Slavonije 2264/13.08.1952.).
Plivačka i vaterpolo utakmica pokazala je sportskom Đakovu svu draž plivanja i vaterpola te su se započele pripreme za osnivanje kluba. Zaključeno je da se plivačka i vaterpolo sekcija osnuje unutar Sportskog društva Mladost (od 1954. godine ĐŠK).
Osnivačka skupština održana je 07. svibnja 1953. godine u nazočnosti 40 -ak ljubitelja plivanja i vaterpola. Na skupštini je kao gost bio tajnik Plivačkog saveza Hrvatske ing. Ante Roje. Skupština je izabrala Upravni odbor u koji su ušli: Mirko Žurić, Željko Lojen, Danijel Vuleta, Danica Repak, Vladimir Haban i Vladimir Babić. Početkom ljetne sezone kupanja, počelo se trenirati plivanje i vaterpolo.
Nakon nešto više od mjesec dana PK Mladost je organizirao prvu plivačku i vaterpolo utakmicu svoje sekcije. U nedjelju 18.07.1953. godine na plivalištu u Đakovu gostovao je PK Lokomotiva iz Vinkovaca. Plivačkoj i vaterpolo utakmici bilo je nazočno preko 800 gledatelja, s čim se tada nisu mogli pohvaliti drugi klubovi u Đakovu s mnogo dužom tradicijom. U plivanju gosti su pobijedili s 91 : 50. U vaterpolu, stariji i uigraniji igrači Lokomotive pobijedili su vaterpoliste Mladosti s 10 : 1.
Slijedeću utakmicu plivači i vaterpolisti odigrali su već za dva tjedna. U Đakovu je gostovao TK Proleter iz Slavonskog Broda. U vaterpolu su odigrane dvije utakmice, prva između juniora Mladosti i Proletera, a druga između seniora istih klubova. Juniori Mladosti i Proletera odigrali su utakmicu bez pogodaka 0 : 0. U utakmici seniora Proleter je pobijedio sa 7 : 3 (6 : 1). Na ovoj utakmici za Mladost su igrali: Andrija Šajfar, Branko Baljkas, Viktor Šnajder, Milan Stilinović, Dragutin Tajfl, Ivica Kvesić i Željko Krišković.
S obzirom da je ova utakmica odigrana samo dva tjedna nakon prve utakmice Mladosti protiv Lokomotive iz Vinkovaca, može se pretpostaviti da su navedeni igrači odigrali i prvu povijesnu vaterpolo utakmicu u Đakovu.
U razdoblju od 1954. do 1971. đakovački vaterpolisti redovito su sudjelovali u natjecanju regionalne vaterpolske lige protiv klubova koji su bili uključeni u to natjecanje (Lokomotiva iz Vinkovaca, Omladinac iz Osijeka, Požega iz Požege, Proleter – od 1957. Radnički iz Slavonskog Broda, Bjelovar iz Bjelovara, Borovo, Sava iz Brčkog).
Pored prvenstvenih natjecanja, vaterpolo momčad ĐŠK-a igrala je prijateljske utakmice protiv Crikvenice u Crikvenici (obadvije neriješeno 4 : 4 i 3 : 3), Vinkovaca, Požege, Slavonskog Broda, Brčkog i Sombora. Posebno je privlačno bilo gostovanje u Crikvenici 1959. godine koje je organizirao član uprave ĐŠK-a, doktor veterine Mato Matejčić rodom iz Crikvenice (naziv kluba Mladost promijenjen je u ĐŠK 1954. godine). I 1970. godine plivači i vaterpolisti Crikvenice gostovali su u Đakovu. U vaterpolo utakmici Jedinstvo (naziv kluba od 11.02.1962. godine) je pobijedilo Crikvenicu s 15 : 7.
Dugogodišnji predsjednik rukometno – plivačkog odbora bio je Ante Slipčević. Članovi Upravnog odbora mijenjali su se iz godine u godinu, a zabilježeni su: Franjo Barišić kao tajnik, Stjepan Batista kao blagajnik, te Ivica Lasić, Stjepan Rac, Duško Vučetić, Marin Reininger, Vladimir Babić, Vatroslav Homotar, Mato Matejčić, Mirko Knežević i Vilko Klobučar kao članovi.
Zapaženiji treneri bili su Branko Baljkas, Matija Pepić i Marin Reininger. U ulozi trenera često su bili stariji članovi i igrači kluba.
U sezoni 1960. klub su iz osječkog Omladinca pojačali Franjo Wertag, Drago Pavleković i Franjo Fantom. Slijedeće godine su vaterpolisti osvojili drugo mjesto u Slavonskoj vaterpolo ligi i igrali na polufinalnom turniru Prvenstva Hrvatske, gdje nisu postigli zapaženiji rezultat.
Najuspješniju sezonu đakovački vaterpolisti, tada pod imenom PK Jedinstvo imali su 1963. kada su osvojili prvo mjesto u Slavonskoj ligi i plasirali se na kvalifikacijski turnir za ulazak u Drugu vaterpolo ligu. Turnir se održavao na Hvaru i igrači Jedinstva u konkurenciji „morskih“ klubova (Hvar i Biograd na moru) nisu bili dorasli za tu razinu natjecanja.
Ocjenu uspješnosti đakovačkih vaterpolista teško je dati jer ima malo sačuvanih rezultata. Uspješnost je varirala u ovisnosti o sastavu u kojem je momčad igrala kao i o protivničkim sastavima. Generalno se može prihvatiti da su igrači Omladinca iz Osijeka bili najbolja vaterpolo momčad u Slavoniji i s njima su se vaterpolo utakmice najčešće gubilo. S Vinkovčanima i Bjelovarčanima su rezultati bili izjednačeni dok su protiv Požežana bili nešto bolji. Sve vaterpolo utakmice bile su bile su vrlo uzbudljive jer se igralo dinamično i borbeno bez obzira na krajnji rezultat što je uvijek privlačilo veliki broj gledatelja.
Igrači koji su igrali vaterpolo u Mladosti, ĐŠK-u i Jedinstvu bili su: Andrija Šajfar, Branko Baljkas, Viktor Šnajder, Milan Stilinović, Dragutin Tajfl, Ivica Kvesić, Branko Čosić, Vladimir Lukić, Stjepan Rac, Dragan Rogoz, Ivan Rac, Vladimir Pichler, Franjo Hornjak, Krešo Šestak, Vladimir Rac, Boris Wizner, Zvonko Delić, Željko Krišković, Zdravko Šunk, Josip Kempf, Zvonimir Mikić, Franjo Fantom, Franjo Wertag, Đuro Mesić, Željko Stilinović, Ivica Vinković, Zvonko Vinković, Mijo Buruš, Branko Maričić, Ante Kujić, Rudika Albrecht, Dragutin Bodakoš, Zlatko Rorbaher, Šundov, Josip Kasa, Mišo Mesić, Pišl, Herster
Vaterpolo se u Đakovu kao sekcija klubova pod različitim nazivima (Mladost, ĐŠK, Jedinstvo) igrao od 1953. godine do 1970. kada se postupno gasi jer više nisu bili adekvatni uvjeti za njegov kontinuirani rad. Stariji igrači su prestajali igrati, a i bazen je prestao biti privlačno mjesto za sport pa čak i za rekreaciju. Tako se „tiho“ ugasio jedan sport koji je đakovačkom gledateljstvu donio mnogo užitaka. Osim neuspješnog pokušaja s dvije prijateljske utakmice protiv Vinkovčana (vjerojatno 1972. godine), više nije bilo pokušaja obnove vaterpola u Đakovu.
Ali u Đakovu se i dalje plivalo i nastojalo održati barem temeljni sportski program – plivanje. Uspjeh plivačkog dijela kluba ovisio je o uvjetima na bazenu koji su iz godine u godinu varirali da bi i taj dio kluba nestao s sportske pozornice Đakova.
Ovakvo stanje potrajalo je do 1984. godine (18.07.) kada je održana druga osnivačka skupština Plivačkog kluba u Đakovu. Međutim, vaterpolo se još dugo nije počeo igrati.
Počeo se tek ponovni igrati početkom 90-ih ali nije uspio zaživit. Grupa entuzijasta 2011. godine osniva Vaterpolo klub Đakovo koji i dana postoji i takmiči se u trećoj vaterpolo ligi –Istok.
Zvonimir Mikić
Both comments and pings are currently closed.

Comments are closed.

Powered by WordPress | Download Free WordPress Themes | Thanks to Themes Gallery, Premium Free WordPress Themes and Free Premium WordPress Themes